Forumi » Književnost

poezija i proza

    • 65 postova
    8. veljače 2019. u 18:37:56 CET

    Zasto zivot mora takav biti?

     

    Zasto, zivot mora takav biti?

    zasto ni san sto sanjas

                      nemoze biti san?

     

    Zasto, zivot mora takav biti?

    kad ruke k nebu zelis pruziti-

    Zasto ni dan nije vise dan-

                       sve postaje samo san!

     

    Zasto, zivot mora takav biti?

    Zasto mi ruke neces pruziti?

    Zasto ni noc, nije vise noc-

    Zasto mi nesmijes nikad doc?

                      Zasto, zivot mora takav biti?

                      Zasto ni san sto sanjas

                                 nemoze biti san?

     

    Mladenka Marinovic - Susac

     

     

    • 65 postova
    9. veljače 2019. u 16:54:05 CET

                                                             Oliveri

     

     

    odavno u meni cucui

    vec dugo u meni spava

    zubor proljetne vode

    pjesma plava

     

    zubore, grgolje vode

    san li je, sto li je, java

    te oci, ruke, tijelo

    pjesma plava

     

                                                zubore u meni tiho

                                               i san biva java

                                               znao sam da ce doci

                                               proljetne vode

                                               pjesma plava

     

    iz mene iskri svjetlost

    i zubor proljetne vode

    hoce li biti tako

    ako mi, pjesma ode

     

     

    Marko  Tokic

     

        ( Ovo je i za NaVi Z  )

    • 42 postova
    10. veljače 2019. u 19:14:29 CET

    Ma dusa draga !!!! Hvalaaaaaa

    • 23 postova
    12. veljače 2019. u 23:07:39 CET

    Dok si jos bila samo san u mom snu (na javu uopce nismo

    racunali ),zarko si zeljela magnoliju. Njezino tamnozeleno lisce

    spusta svoju ljepotu niz tvoje obraze i ja ju skupljam cjelovima

    po tvojem vratu i ramenima. Ocima sam ti pokazivao sunce,

    cas jutarnje, cas vecernje i brkao istok sa zapadom, podne s

    ponocjem... imala si me na svojim prsima bestezinskog, uronjena

    u ocekivanju sutra, pobjegla iz promasenog jucer, nezaustavljena

    u danas, nudeci se sav u pogledu tezak  samo smislom svojeg

    opstanka...

     

    ...a magnolija place svoju ljepotu - tamnozeleni sag na beskrajno

    plavim nebesima i raskosan cvijet u tvojoj kosi otimlje me koraku

    smtri...

     

    Andrija  Vucemil


    This post was edited by ANTE B at 12. veljače 2019. u 23:10:00 CET
    • 23 postova
    14. veljače 2019. u 22:56:58 CET

    Gdje si?

     

    Znam da te nigdje susresti ne cu,

    Pa ipak - gdje si?

    U ruci mojoj procvase za te

    Topli vrijesi.

     

    Obaviti su maglom, sto spava

    U krilu zori.

    U njima zapad planinskog sunca

    Gasne i gori.

     

    Korak susta od lutanja duga,

    Venu vrijesi;

    znam da te nigdje sustresti ne cu,

    Pa ipak - gdje si?

     

    Sida  Kosutic

     

    ( Ovo je opet ?Zna se kome, Na... )


    This post was edited by ANTE B at 15. veljače 2019. u 14:38:55 CET
    • 42 postova
    15. veljače 2019. u 20:37:04 CET

    predivneeeeeeeeeeeeeeeeeee !!!!!! pogotovo ona o magnoliji moram je prepisati i ocu procitati . Hvala ti Ante na divnim pjesmama .... predivna je bas bas...

    • 23 postova
    16. veljače 2019. u 18:06:48 CET

    MARIJA ODLAZI NA LJETOVANJE

     

              Izmedju mene i mora, znadoh koga ce izabrati.

              Ni jednu rijec odvracanja nisam uzustio, i samo je gledah u ove

    posljednje dane. More bivase sve blize, ona sve nestrplivija i radosnija.

             Na postaji, u zagrljaju, njeno mi tjelo bjese tudje, jer osjecah da

    su sve njezine misli na moru; kao da ogrlih stablo, cije se rascvjetane

    grane rasirile visoko nada mnom u scijetlosti. I kad je spustih iz svojih

    ruku, zamahnu sobom onako kako se obicava baciti u valove.

             U krik vlaka pri rastanku kriknu moje srce. Ostah opet saam.

     

    Antun  Branko  Simic

    • 23 postova
    20. veljače 2019. u 18:24:21 CET

    KUDA IDES DOMOVINO MOJA

     

    Sanjao sam neke cudne snove!

    Tuznu majku sto kroz suze zove,

    starog oca kako bolno jeca.

    Po ulicama kako ginu djeca!

     

    Sanjao sam djevojcucu jednu

    uplakanu u plavom kaputu.

    Sanjao sam tog zmaja iz pakla

    gorio je na prasnjavom putu!

     

    Vidio sam tu dugu kolonu,

    pognute glave sto koraca.

    Oblake su razbijali krici

    satkni od djecijeg placa!

     

    Pred oci dodje meni slika

    slomljenog hrvatskog vojnika,

    cijelog sebe Domovini dade,

    udaraju, on ipak ne pade.

     

    Vidio sam na tisuce lica,

    gazili su kroz patnju i muku.

    Slomilo ih dalje nisu mogli,

    pa na sebe podigose ruku!

     

    Sanjao sam usnule heroje,

    pokrile ih tri krvave boje,

    nad njima su pjevali i pili

    oni sto u ratu su se krili!

     

    Sanjao sam da je san bio,

    ne postoji ta krvava boja,

    ali budan sanjati se ne moze

    kuda ides Domovino moja!?

     

    Velimir Velo Raspudic

    .

     

     

    • 23 postova
    27. veljače 2019. u 21:46:15 CET

    kad sam sreo nju

    kakva bi nesreca bila

            da nisam

                 o

           da nisam,

      da nisam imao krila

     

    ja pratim njezin let

    cudna se igra igra

     ja ludo volim nju

      a ona voli cvijet

     

    od cvjeta do cvjeta

            konacno

          pravi cvjet

    dok ona ljubi mene

    ja ljubim citav svijet

     

    Marko Tokic


    This post was edited by ANTE B at 1. ožujka 2019. u 11:19:05 CET
    • 23 postova
    1. ožujka 2019. u 19:38:53 CET

    IZBRISANE  STOPE

     

     

    Danas idem putem, gdje su tvoje izbrisane stope.

    Znadem,sto je ponijelo te ovud, stajem na njih i

    nosi me to isto.

    Stoga poniknem glavom, da me tko ne smeta i makar

    na trenutak zaustavi te bih morala odjeliti od

    tebe.

    Ja idem putem, gdje su tvoje stope.

    Oni, koji kraj mene se zure i ocima zirkaju na znance,

    znam, da ne idu stopama dragih.

    Zato, kad su sami, nemaju s kime govoriti.

    A ja poniknem glavom, da me tko ne smeta, dok

    idem putem, gdje su tvoje izbrisane stope.

     

    Sida  Kosutic

    • 1 postova
    5. ožujka 2019. u 22:50:28 CET

    Evo danas magnolije cvatu u Opatiji  i tvoje se oci raduju zelenilu,

    a ja nabreknut tvojom blizinom zanemarujem suncev dolazak.

    Sunce, ne ljuti se, tvoj izlazak navjestit cu cjelovima.

     

    Drzim tvoju ruku i mislim da nemam svezu s beskrajem.Sumovi

    tvojeg zivljenja obavljaju moje nastojanje da ne poletim

    visinama.

     

    Ako povjerujes lastama, zamrzit ces korake i steci otescala

    stopala.U travnju mi se laste ludo udvaraju a ja ceznem za

    tobom.

     

    Kap rose nastojim zadrzati na dlanu, ti pitas je li to lasta suzu

    kanula?

     

    Andrija  Vucemil

    • 23 postova
    7. ožujka 2019. u 23:37:27 CET

    NA MORE DODJI

     

    Na more dodji dok se smokve beru,

    ujutro rano. Cekam te na skrapi,

    gdje bor se svio i gdje smola kapi,

    na staru stjenu, sto je vali peru.

     

    Donesi mladost, svjezih ruku,

    vjeru u zivot, zanos, jer si zena,

    o, breskvo socna, liscem sakrivena,

    osmjesi danas trepere u zraku.

     

    Udji u ladju ispod bijelog jedra,

    ljubav i vjetar osvoji nam njedra.

    Plovit cu danas ispod neba vedra,

     

    daleko s tobom preko modrih voda,

    da trazim mjesto ispod tudjeg svoda,

    gdje zori grozdje i raste sloboda.

     

    Srecko  Karaman

     

    • 23 postova
    11. ožujka 2019. u 22:12:53 CET

    HRVATSKI  ISELJENIK

     

    Kak rakova deca rastrkani

    Po celom sirokom ste svetu,

    Kaj iscete vani? Ne znate sami,

    Slobodu, srecu, prosvetu?

     

    Muski iscete peneze i casti,

    Zenske bogatog ruha,

    Koji put slavu, ili kaj drugo,

    Al tvrda to kora je kruha.

     

    Jer tudja je zemlja i stranjski su ljudi

    Koj nemaju za vas srca,

    I mnogomu od vas v samoci tihoj

    Od tuge dusa zagrca.

     

    Pred drugim se prenavlate kakste srecni,

    Al potajno vas srce zebe,

    Jer dobro znate, da z lazima svojim

    varate sami sebe.

     

    Kaj vredi vam auto, penezi il hiza,

    Puna svakakvih cuda,

    kad nemate svoje drage zemle,

    Kad fali vam rodna gruda.

     

    Kaj vredi sve blago i dobri zivot

    z mukom kaj stekli ste sami,

    Kad tam daleko prek mora sirokog

    Domovina place zavami.

     

    Kaj srce vas vase nis ne seti,

    Na krasne vam morske zale,

    Disece bore kaj rastu vuz more,

    I na plave morske vale?

     

    Na sela i grade gdje vasi su ljudi

    Kad diseju vasim duhom,

    Za nikakve novce to ne merete kupiti,

    Da bas hodate po zlatu suhom.

     

    Oj vrnite, vrnite natrag se doma,

    Gde ceka placuci vas mati

    I stari otec, ili morti dedek,

    Kim srce za vas pati,

     

    Doma imajte decu svoju,

    Nek znaju da su Hrvati,

    Oj nemojte dragi dat ih tudjincu,

    Kad rodi ih hrvatska mati.

     

    Mira  Jazbec


    This post was edited by ANTE B at 12. ožujka 2019. u 09:02:56 CET
    • 23 postova
    16. ožujka 2019. u 22:13:49 CET

    Sto cekaju

     

    Sto cekaju tvoje oci

    da se nesto

    dogodi ?

     

    Padaju neki znaci

    tajni-

    dopire zraka u trzajima

    zelje

    da uhvati svjetlo.

     

    Sto cekaju tvoje oci ?

    Da te vidim

    nesto da ti kazem

    u kovitlacu

    dubina visina ...

    poleti i ostavi

    sto je sapeto

    raspeto je

    i ne moze se vise

    uzdici !

     

    Mladenka Martinovic - Susac

    • 23 postova
    18. ožujka 2019. u 21:04:19 CET

    u mojim snovima zastave

    visoko vijore

    ruke su u zrak dignute

    i pogled ponosan

     

    moja je stvarnost

    procvala

    i moje snove nadmasuje

     

    kamo da krenem

    u svitanja

    kao da sve, vec je vidjeno

     

    kako da nebu zahvalim

    kako da vjetru oprostim

    kako da opet zavolim

     

    Marko  Tokic

     

    • 23 postova
    22. ožujka 2019. u 20:42:14 CET

    PISMO

     

    Dragi moj sine

    kakosi mi ti i svi tvoji

    mismo dobro

    mucimose kao i svak ziv

    ah zatosmo stvoreni

     

    Evoti saljem

    po Ivanu Matisinu

    rakije

    trisanja

    nema ko ubrat

    cacuti ledja ukocila

    pasve name spalo

    stocu nemore

    druge bit

     

    ono stosamti pisala

    sveje nako

    dolazili i kucimu

    i od stipe trazili njegovu

    adresu

    govore dase nece smit amo

    vise vratit

    gluvo bilo

     

    nemojse ti druzit snjim

    vec svoja posla

    jer vidis nasto je

    sve izaslo

     

    I Valentinu cu poslat pake

    kad ukupim malo sira imasla

    opetmuje i dom i rana

    poskupila

     

    Iz komsilukate

    svi pozdravljaju i

    vazda pitaju zate

     

    Cuvaj zdravlje

    Molise Bogu

    i vratinamse

    sto Prija

    pa trazi ovde posla

    moglobise nekako

    preko Prijatelja...

     

    Sito S. Coric

    • 23 postova
    23. ožujka 2019. u 22:09:55 CET

    Sume valovi, s u m e, oh,kako je to stara rijec u tvojim

     

    tako mladim i vjecnim usima.

     

    je li to uspavanka od iskona,prijetnja zivotu ili radost smrti,

    sto li to sapce more nama, koju poruku donosi iz razdaljina...

     

    Plavo, ultraplavo-svijetloprozirni zeleni vir i pozlata zala,tvoje

    kose-krijesta valova-tvoj osmijeh,oh, pa ti si more.Ovo more.

    (Moje more)

    Andrija Vucemil

     

    ( Ovo je za NaVi Z )

     

    • 42 postova
    24. ožujka 2019. u 19:47:58 CET

    Andrija je napisao ali ponekad treba znati i odabrati pjesmu , a ti znas , Hvala dusa draga !!!!!!!!!!!!!

    • 23 postova
    26. ožujka 2019. u 19:18:00 CET

    BEZIMENI

    Austrija  1947

     

    PORUKA

     

    Ne cekaj me vise! Ukloni ruzu

     crvenu iz crne kose svoje.

    Daruj je drugom, nek dare moje

    sabire, kad meni sudjeni nisu.

     

    Sam cu lutati sirokim svietom!

    Proklinjat ne cu svoju sudbinu

    Samo cu sebi,pjesmi i vinu

    pricati price o Tebi i sebi.

     

    Moje ce pjesme cielovi biti,

    a ljubav moja-suza u oku,

    prosjaku nekom dat cu je, duboku,

    istu k'o nekad tebi sto dadoh.

     

    I zivjet ce ljubav u suzi svakoj,

    sto uz put kane. A ja cu ici,

    lutat bez cilja i mozda stici

    do kuta nekog tihog i mirnog.

     

    Spokojno usnut cu u vecer nujno,

    kad Pozdrav Gospin sa tornja zazvoni.

    A Ti, poslusaj,ruzu crvenu uklonu

    iz kose svoje! Ne cekaj me vise.

     

    • 23 postova
    29. ožujka 2019. u 00:34:50 CET

    Slucajne boli prolaze ,ali LJubav je ucitelj koji osvjetljuje

    stazu cjelova.

    Stajasmo uz potok kad je vrbina grana zapela o meni i

    udarila moje tijelo. Bio si ljut kad si je uklanjao, a da znas

    koliko ljutitosti izbrisa ljepotu tvojih usana, ne bi me molio da

    ih dodirnem svojima, koje umjehu sutjeti nad udarcima

    vrbine grane.

    Slucajne boli prolaze, ali LJubav je ucitelj koji osvjetljuje

    stazu cjelova.

     

    Sida  Kosutic

     

    • 23 postova
    3. travnja 2019. u 23:17:03 CEST

    U cast svim poginulim

    hrvatskim bojovnicima!

    Pocivali u miru Bozijem!

     

    VAPAJ  NEBU

     

    Zasto klecis majko stara,

    na poljani Vukovara?

    Dok ti vapaj nebo para,

    s kim se srce razgovara?

     

    Zasto svoje ruke siris?

    Sto se jednom ne pomiris,

    da ga neces grlit vise,

    da ga nema,da ne dise?!

     

    Poslusaj me moje milo,

    nocas mi se opet snilo.

    Cujem sapat sa visine,

    u snu vapim: Dodji sine!

     

    Vidim ruke k meni pruza

    na poljima bijelih ruza.

    Tad zamolih dragog Boga,

    da zagrlim sina svoga.

     

    U narucju kad mi pade

    cijeli svijet na tren stade,

    pa ja u snu samo zudim,

    da se vise ne probudim!

     

    Da na bijelim poljim raja

    nikad iz svog zagrljaja

    ne ispustim sina svog,

    al drugacije je htio Bog

     

    Probudi me pjev ptice

    tuzne slavonske ravnice,

    dodjoh gdje ga zemlja krije,

    da on danas sam mi nije!

     

    Zato ruke k nebu sirim,

    dame uzme,da se smirim,

    u kraljestvu dragog Boga,

    u zagrljaju sina svoga.

     

    Velimir Velo Raspudic

     

    • 23 postova
    5. travnja 2019. u 22:59:23 CEST

    S a m o c a

     

    Dolazi uvijek,kad je srcu najteze, siva i

    tmurna, da bi iz posljednjeg bola iscjedila jos

    jednu suzu, koja od svih najvise boli.

            Jos nikad nije zakasnila. Stizava uvijek u

    posljedni sat, da se proveze prasnim putem

    ludih razocarenja.

            Tad se okrutno nasmije u lice, a ja u tom

    smijehu slusam povijest ljudskog stradnja i

    predano onijemim ,ravnodusna na nebo i na

    zemlju.

             Istom tada ganula sam njenu cud te andjeoski

     pruza nada mnom ruku, da bi me obasula

    darovima mudrosti.

             Moj Boze, svaki dar mudrosti trpljenjem je otkupljen.

             Kad se oprastam sa samocom,pocinjem se

    cijeniti.

             Tad spoznajem, da samo ono imam,sto mi

    je ona darovala.

     

    Sida  Kosutic

     

     

     

     

     

    • 23 postova
    5. travnja 2019. u 23:02:41 CEST

    PLAVE  OCI

     

    Sta to u meni cuci, sta u meni spava?

    Ja znam sta je to.

    To su meni draga

    dva duboka oka plava!

     

    ANTE  B

     

    • 23 postova
    7. travnja 2019. u 15:35:42 CEST

    SIGURNOST  MOJA

     

    Moj pogled

    Dotakne

    Tvoj.

     

    Nemiran.

     

    Sarenilo boja

    Ljupko slozenih

    S tvog lica,

    nasmijesi mi se.

     

    Ja krenem

    U dan

    Sigurna

    Da si ti

    U sebe sigurna.

     

    I u sarenilo

    Svog svijeta

    Jos djetinjeg.

     

    Katica Mustapic - Santic

     

    • 23 postova
    10. travnja 2019. u 11:37:02 CEST

    POLAZAK

     

    Jednog sivog dana iz neznane luke

    Krenuti ce ladja u neznane strane,

    Sa tovarom ludi, kojima preosta

    Sjecanja i sanje na nestale dane.

     

    Unistena sreca u proslosti nesta,

    Mostovi su pali, sad povratka nema.

    Iza sloma tuznog ko slucajno osta

    Ko bezkucnik sad se u tudjinu sprema.

     

    Oj, zbogom Evropo i garista tvoja,

    Oj, Hrvatska, zemljo, gdje jos pozar plamti

    U duhu te grle i placu od bola

    Nekadasnji borci - sada emigranti

     

     

    Knjiga bezimenih, 1947, Negdje u Austriji, pocetkom svibnja