Pročitao sam neki dan na jednom američkom domoljubnom portalu zanimljiv komentar.
Jedan član je napisao da u sukobu između konzervativnog kršćanstva i ateističke NWO-ljevice, kršćanstvo gubi, jer je po svjoj definiciji, naravi u nauku, prepošteno, predobro, pasivno, opraštajuće dok je s druge strane ljevica jako agresivna, proaktivna, organizirana, logistički potkovana, lažljiva i ne spreza od skoro nikakvih metoda da ostvare svoje ciljeve.
Moram priznati da ima nešto u tome.
E sada, kako im se oduprijeti, ali, ne koristeći njihove metode, jer bi nas to učinilo istovjetno njima, što je protiv naše naravi i naših uvjerenja?
Jedni će reći, i slažem se s time, da je istina na našoj strani, no jesmo li možda stvarno malo prepasivni i neorganizirani?
Postovanje
Mislim (moje osobno misljenje dakle dajem pravo da se netko ne slaze s njim ) da nije uopce bitno sto netko misli o krscanstvu ,
bit je u nama samima nasoj vjeri , ako cemo se vracati i isusa su razapeli jer su vjerovali da je slab i kriv , dakle stvarno mi je nebitno sto netko misli i radi to bih vec i u politiku prebacila a politika nebi smjela imati veze sa vjerom .
Ne znam dali sam se dobro izjasnila ali dok ja osjecam da je moja vjera jaka i da me ne mogu pokolebati , totalno mi je nebitno prepucavanje po novinama . L P